Živimo u jednoj magičnoj eri: sve oko nas, na svim nivoima; svjedoci smo spajanja Istoka i Zapada, antičkog i modernog, našeg duhovnog nasljeđa i nauke. Sretni smo što živimo u ova uzbudljiva vremena, i što smo u stanju da gledamo sa strahopoštovanjem kako se život otkriva upravo pred našim očima. Moderna naučna istraživanja danas nam otkrivaju da se prastare duhovne istine potvrđuju najnovijim otkrićima na polju kvantne fizike i metoda lječenja uz pomoć vibracija.
Jedna od tih moćnih metoda liječenja, koja je i dan danas u procvatu, je Shivambu Shastra, koja je poštovana hiljadama godina kao "Majka Ayurvedic-ne Medicine" a široko poznata kao "Terapija Vlastitim Urinom". Shivambu bukvalno znači "Šivina Voda". Ta "metoda korištenja urina za podmlađivanje" opisana je u Shivambu Kalpa Vidhi, dijelu dokumenta po imenu Damar Tantra, koji je star preko 5000 godina i koji povezuje tu praksu sa Vedama, svetim Hindu spisima. Terapija vlastitim urinom se smatra jednom od božanskih manifestacija kosmičke inteligencije i kao takva ona se koristi od strane indijskih jogija za oslobađanje kundalini energije.
Postoji nešto što je stvarno ezoterično u vezi urina. On se smatra jednom natprirodnom i živom hranom, zato što je on sporedni produkt krvi i što u sebi sadrži “životnu silu” ili pranu. Korištenje urina kao terapeutskog sredstva odražava nam jednog “unutarnjeg iscjelitelja” koji radi kako na jednom mehaničkom nivou tako i na energetskom. To podrazumjeva da urin, kao jedna holografska supstanca, ima sposobnost da utiče na svaki nivo bića – od fizičkog, preko elektromagnetnog polja emocija i uma, pa sve do gornjih, suptilnijih vibracija čovjekove duše.
Urin se smatra neprocjenljivim izvorom hrane i iscjeljenja koji je možda previše kontroverzan ili nedovoljno finansijski zahvalan da bi se spominjao ili preporučivao od strane klasične medicine. Urin jedne osobe, kao jedna vrsta žive hrane, sadrži u sebi elemente koji su specifični za vlastito tijelo te osobe. Tijelo čovjeka neprestano proizvodi jednu veliku količinu raznih antitijela, hormona, encima i drugih prirodnih supstanci kako bi regulisalo i kontrolisalo svoje funkcije i izlazilo na kraj sa svim onim što mu narušava ravnotežu i čega mi većinom nismo svjesni.
Klinička istraživanja su potvrdila da hiljade važnih tjelesnih supstanci i hranljivih materija koje završavaju u urinu odražavaju individualno funkcionisanje tijela određene osobe. Kada se ove supstance ponovo iskoriste, one se ponašaju kao prirodne vakcine, antibiotici i antikancerogeni agensi; isto tako, one uspostavljaju hormonalnu ravnotežu i djeluju protiv raznih alergija. Odatle se sve ove informacije, koje urin u sebi sadrži, ne mogu duplicirati ili uzimati iz nekih drugih izvora. Isto kao što ni priroda ne stvara dva čovjeka koji su potpuno isti, tako u svijetu ne postoje ni dva uzorka urina koji sadrže identične komponente.
STERILNI SPOREDNI-PRODUKT FILTRACIJE KRVI
Urin nije nikakva prljava otrovna supstanca koja je odbačena od strane tijela. Urin je sporedni produkt koji nastaje procesom filtracije krvi a ne otpadni produkt te filtracije. U medicini se on naziva “ultrafiltrat plazme”. To je jedan pročišćeni derivat same krvi, koji je napravljen od strane bubrega, čija primarna funkcija nije ekskrecija, nego regulacija svih elemenata i njihovih koncentracija u krvi. Urin se može porediti sa ostacima od ručka, i ta metafora nam može pomoći da razumijemo zašto naše tijelo izbacuje iz sebe elemente koji su bitni za naše zdravlje i dobrostanje.
Krv, ispunjena hranljivim materijama, prolazi kroz jetru gdje se iz nje odstranjuju toksini, koji se onda eliminišu iz tijela kao čvrsti otpadni materijal. Na kraju se takva pročišćena “čista” krv podvrgava jednom procesu filtracije u bubrezima, gdje se suvišna voda, soli, vitamini, minerali, encimi, antitjela, urea, mokraćna kiselina i drugi elementi, koji u tom momentu nisu potrebni tijelu, skupljaju u obliku jedne pročišćene, sterilne vodene otopine, što predstavlja urin. Bubrezi imaju zadatak da održavaju u krvi ravnotežu raznih elemenata. Tako se mnogi važni elementi iz krvi ne filtriraju napolje iz nje zato što su oni otrovni ili štetni za tijelo, nego jednostavno zato što tijelu, u to određeno vrijeme, nije potrebna neka njihova određena koncentracija. Upravo ta regulativna funkcija bubrega nam i omogućava da, u bilo koje vrijeme, jedemo i pijemo više nego što je to našem tijelu potrebno.
BIOHEMIJSKE KOMPONENTE
Procjenjuje se da urin sadrži u sebi hiljade biohemijskih supstanci, međutim, samo 200 njih je do sada proučeno. On predstavlja jednu ogromnu riznicu važnih hranljivih materija, encima, hormona, prirodnih antitijela i drugih imunoloških odbrambenih agenasa, koji su od kritičnog značaja.
Neke od tih komponenti koje je vrijedno pomenuti su: alantoin (nalazimo ga i u biljkama gavez i aloe vera, - pomaže kod opekotina od sunca); amino kiselina kreatinin; DHEA hormon (za kojeg je naučno dokazano da djeluje protiv starenja, protiv raka i protiv debljanja); melatonin (poznat po svojom umirujućem dejstvu na fizičko tijelo i na pojačanje imuniteta); i seksualni hormoni kao što su testosteron, androgen i estrogen.
Kada uzmemo u obzir sve ove sastojke urina, onda možemo lakše razumjeti i njegovo antibakterijsko, antivirusno, antigljivično, antikancerogeno, antikonvulzivno i antispazmičko dejstvo.
| Dr A. H. Free je još 1975.g. objavio u svojoj knjizi, Urinalysis in Clinical Laboratory Practice, jednu listu sastojaka urina, za koju se ne može reći da je potpuna: | |
| 38 mg/day |
KORISNA DEJSTVA I PRIMJENA
Bilo šta što se nalazilo u krvi, ne može da bude štetno za osobu iz čije krvi to potiće. Osim toga, kada se proguta, urin ne ide direktno u cirkulaciju nego putuje kroz probavni sistem gdje se njegovi sastojci sortiraju. Oni od njih koji su korisni, koriste se ponovo, dok se drugi odbacuju u obliku čvrstog otpada. Kada se nivo toksina u krvi poveća, to stimuliše crijeva i limfatični sistem da se “isperu,” kako bi eliminisali zaostali otpadni materijal koji se nakupio u debelom crijevu. Količina toksina koja se može naći u urinu svake osobe je u vezi sa količinom ekskrementa koji se zadržava u debelom crijevu. Tako ovi toksini, koji su zastupljeni u neznatnim količinama u urinu, stimulišu reakciju pročišćavanja kod svakog čovjeka, vakcinišu i štite tijelo od bolesti.
Naučni radovi sprovedeni na ureji, koja se smatra jednom otrovnom organskom materijom u urinu, pokazali su da se ona pretvara u esencijalne amino kiseline kada se reciklira ingestijom, te tako pomaže našem tijelu u metabolizmu bjelančevina. Za ureju je takođe dokazano da je ona jedan veoma djelotvoran antibakterijski i antiviralni agens, jedan od najboljih prirodnih diuretika i najdjelotvornije sredsvo za održavanje vlažnosti kože, koje je ikada pronađeno. Ureja povećava sposobnost kože za vezanje vode uz pomoć otvaranja njenih slojeva koji služe za vezanje vodonika i tako privlači vlagu do njenih dehidriranih ćelija. Kao prirodni diuretik (pospješuje izlučivanje vode iz organizma), ona je nenadmašna, te se često propisuje kod slučajeva edema ili nateklina, glaukoma, epilepsije i meningitisa, kako bi smanjila pritisak na mozak ili kičmenu moždinu. Ureja je kao medicinsko sredstvo takođe odobrena od strane FDA (Zavod za Zaštitu Zdravlja u USA), a njena značajna i sveobuhvatna antineoplastična svojstva koriste se u sklopu antikancerogenih lijekova i terapije.
Čak i mokračna kiselina (uric acid), koja se normalno smatra otpadnim produktom koji izaziva giht, ima izvanredne ljekovite osobine, kao što su sprečavanje raka i starenja, uz pomoć uništavanja slobodnih radikala.
Urokinaza, jedan encim koji se takođe nalazi u urinu, koristi se u ljekovitom obliku za rastapanje krvnih ugrušaka i naširoko se koristi za deblokiranje srčanih arterija kod žtava infarkta.
Jedna od najvećih svjetskih kompanija koja proizvodi sredstva za liječenje neplodnosti, koristi hormone iz čovjekovog urina koji pospješuju ovulaciju, za pravljenje lijeka po imenu Pergonal, na osnovu kojeg je samo u 1992.g. napravila profit od 855 miliona dolara.
Još neki od primjera komercijalnog korištenja urina i ureje, danas uključuju: Murine – kapi za uši; Ureaphil, diuretik napravljen od ureje; Urofollotropin, ekskrakt iz urina na liječenje neplodnosti; Ureacin, krema za kožna oboljenja na bazi ureje; Amino-Cerv, krema za tretman cerviksa materice, na bazi ureje; Premarin, ekstrakt estrogena iz urina, koristi se za liječenje čireva, opekotina, inficiranih rana itd.
SUPTILNA NAUKA
Većina onih koji se bave terapijom urinom nikada nisu potražili neko naučno objašnjenje zašto ili kako ovo funkcioniše; njihova vlastita iskustva su im bila više nego dovoljna. Međutim, kako interes moderne medicine u efikasne tehnike liječenja Shivambu Shastra raste, sve više naučnih istraživanja se sprovodi i mnogo toga se otkriva što naučno potkrepljuje bogatu istoriju liječenja ovom vrstom terapije.
Ayurveda smatra da je uzrok bolesti narušavanje unutrašnje metaboličke ravnoteže, koja se manifestuje u pet elemenata – eter, zrak, vatra, voda i zemlja, kod svake individue. Da bi se zdravlje povratilo, potrebo je uspostaviti ponovnu ravnotežu metabolizma. Tako se i ovih pet elemenata mora dovesti u tačku ekvilibrijuma.
Naučno gledajući, čovjek može uzeti u obzir da je terapija vlastitim urinom samo jedno proširenje metoda Jenner-a i Pasteur-a, u smislu auto-inokulacije ili samo-vakcinacije. Određene tjelesne supstance koje su odstranjene iz tijela, od kojih su neke proizvedene kao rezultat narušene ravnoteže, ponovo se unose u organizam u malim količinama gdje bivaju re-apsorbovane u krv, preko crijeva ili kože. To daje imunološkom sistemu sve informacije koje su mu potrebne, kao priliku da pravilno reaguje i ostvari homeostazu.
Coen van der Kroon, u svojoj knjizi The Golden Fountain, tvrdi da je takozvana "teorija transmutacije" mehanizam na kome počiva Shivambu Shastra. Prema toj teoriji tijelo je u stanju da, prilikom energetske izmjene, izazove tzv. "kratki-spoj" u sistemu uz pomoć ingestije svojih vlastitih, izlučenih tjelesnih tečnosti, kako bi stimulisanjem unutarnjih transmutacionih sila izazvalo tjelesnu transformaciju nekorisnih supstanci u korisne. Van der Kroon pretpostavlja da se terapijom vlastitim urinom vjerovatno može restruktuirati i oštećena DNA, pogotovo ako neko koristi urin i istovremeno posti.
Dr Johann Abele, izražava to ovako:
...postavlja se pitanje da li urin možemo smatrati nekom vrstom tečnog holograma. U momentu kada tijelo postane svjesno prisustva urina na neki nekonvencionalan način (kao kod slučaja da ga ubacimo u tijelo uz pomoć intramuskularne injekcije ili ingestijom), cijeli organizam izvrši jednu analizu i nakon toga izvrši određene korekcije na svom mehanizmu regulacije...
Jedan važan aspekt ove teorije je koncept tzv. "strukturirane vode". I tijelo i urin se uglavnom sastoje od vode, u raznim nivoima njene molekularne organizacije. Što su više molekule vode organizovanije, to i encimi koji su odgovorni za probavu, apsorpiciju i transmutaciju, efikasnije obavljaju svoj posao.
Dokazano je da molekule vode postaju mnogo organizovanije u biološkim sistemima kada se izlože dejstvu sunca ili kada se nalaze u bliskom kontaktu sa kristalima. Tijelo je receptor ili prijemnik za sunčevu svjetlost i ono u sebi sadrži veliku količinu čvrstih ili tečnih kristalinskih supstanci; tjelesne tečnosti stvarno same obrazuju tečne kristale.
Urin je sam posebi supstanca slična kristalu koja u sebi sadrži veliku količinu strukturirane vode, te kad se ponovo unese u organizam on pospješuje dejstvo encima i povećava otopljivost minerala, što popravlja zdravlje organizma i povećava njegove energetske rezerve. Gledajući na urin kao na jedan tečni kristal, možemo reći da on u sebi sadrži vibracije koje se nalaze u potpunoj harmoniji sa vibracijama tijela iz kojeg potiče. Urin re-ingestijom može da preda tijelu veoma važne vibracione informacije koje su mu potrebne za dvije stvari: prvo, za održavanje postojeće zdrave tjelesne rezonancije, i drugo, za suprostavljanje vibracijama bolesti ili stresa; ili bilo kojoj drugoj nezdravoj rezonanciji tijela. Na primjer, disharmonični zvukovi se mogu neutralisati upotrebom istih zvukova.
Vibraciona struktura tijela igra jednu veoma važnu ulogu u procesu transmutacije. Na primjer, rezonantno polje jednog kristala može da podstakne neku bjelančevinu da se ona promjeni u drugi oblik koji je mnogo korisniji tijelu ili da se tijelo lakše adaptira na nju. Ovo se može nazvati “modernom alhemijom”, i to odgovara principima homeopatije.
Homeopatija (Homoeopathy) podrazumjeva metodu liječenja koja je klinički bazirana na tzv. "zakonu sličnih", gdje se koriste medicinski aktivne supstance u zanemarljivo malim dozama i nikad u svojoj punoj jačini, gdje se djelotvorna supstanca prethodno podvrgava jednom procesu rastvaranja. Kada se u tijelo unese to homeopatično ljekovito sredstvo, ono se stimuliše na određene radnje ne zbog zbog fizičkih ili hemijskih svojstava te supstance, nego usljed njene energetske prirode koju tijelo prima u smislu novih vibratornih informacija. (…)
ZDRAVSTVENE TEGOBE KOJE INDICIRAJU SAMO-TERAPIJU
Da počnemo sa, Dr Beatrice Bartnett [autor knjige Urine Therapy - It May Save Your Life, (Urinoterapija – To Vam Može Spasiti Život )] koja predlaže da se počne sa jednom molitvom kojom treba da se zahvalimo našem tijelu što nam je obezbjedilo ovaj božanski eliksir. Urin treba piti polako, dragovoljno i sa zadovoljstvom! To nije toliko lako uzimajući u obzir da većina ljudi koji počnu piti urin nalaze njegov ukus previše kiselim, gorkim i vrlo oštrog mirisa. Čak i u slučaju kad je urin razblažen sa vodom neki mogu da osjete mučninu, da dobiju glavobolju ili neke druge jače reakcije, prije nego što se naviknu na to i počnu da primjećuju prve rezultate.
Martha Christy [autor knjige: Your Own Perfect Medicine(Vaša Lična Perfektna Medicina)] sugeriše da ne treba piti enormne količine vode kako bi se isprali bubrezi, pošto to previše razblažuje urin i njegova ljekovita svojstva.
Dobro bi bilo da se čovjek sjeti da je njegov urin uzorak onoga što teče kroz vene njegovog tijela, i da osjećaj odvratnosti prije treba koristiti upravo kao motivaciju za popravljanje unutrašnjeg stanja, nego kao opravdanje za nekorištenje ove čudotvorne terapije u cilju ozdravljenja.
Urin je u svojoj suštini manje toksičan i zdraviji od većine hrane i napitaka koje unosimo u svoj organizam, koji nekim čudom još uvijek uspjeva da preradi tu "đank-hranu" i napitke, i na kraju još da napravi od njih jedan dragocjen, ljekoviti napitak. Međutim, koliko bi naš urin bio djelotvorniji za medicinske i druge svrhe, kad bi taj urin bio produkt jednog tijela hranjenog zdravom i prirodnom hranom?
Pijući urin čovjek počinje ozbiljnije razmišljati i o onome što on normalno jede. Pošto se tu radi o jednom sporednom produktu krvi, onda je logično da - što je naša krv čišća, utoliko će i naš urin biti zdraviji. Međutim, čak i urin koji je nastao iz relativno nezdrave krvi, u sebi sadrži dragocjene imunološke faktore koji nam popravljaju zdravlje ukoliko ih ponovo unesemo u sebe. Blagotvorno dejstvo urina u prečišćavanju krvi može se primjetiti uz pomoć promjene njegovog ukusa i boje; što se više reciklira, tako on postaje čistiji i bistriji. Ukoliko neko ima poteškoća kod uriniranja (neki tvrde da je slab mlaz - znak nedostatka životne energije) onda će ova praksa vremenom pojačati i mlaz urina za vrijeme uriniranja, što ujedno podrazumjeva i povećanje životne energije.
Međutim, ukoliko stalno unosimo toksične supstance u svoje tijelo, to može neutralizirati blagotvorne efekte terapije vlastitim urinom. Stoga se preporučuje da oni koji otpočnu s terapijom, prethodno ostave duvan kao i da smanje na najmanju moguću mjeru konzumiranje hladnih i obojenih napitaka, začina, hrane pećene na ulju, “brze hrane” (“junk foods”), prerađene hrane i šećera. Iznad svega, bitno je da se izbjegava alkohol, meso, kafa i tzv. “rekreativne droge”. Preporučuje se dijeta sa korištenjem što je manje moguće soli i proteina.
Kao i sa svim drugim prirodnim terapijama, sa ovim tretmanom se ne mora prestajati nakon povlačenja simptoma određene bolesti. U nešto suptilnije efekte ove terapije ubraja se i to što se čovjek počinje osjećati jačim, fizički i emocionalno opuštenijim, samopouzdanijim i srećnijim.
METODE SAMOTERAPIJE
Srednji mlaz svježe, tople, jutarnje mokraće je najpotentniji. Njega možemo pomiješati sa svježe iscjeđenim sokom od naranče, iako je u suštini najbolje da se urin ne miješa ni sa kakvom hranom ili napitcima. Urin treba uzeti jedan sat prije ili sat poslije obroka.
Oralne kapi svježeg urina mogu se staviti direktno ispod jezika. Preporučuje se da se prvog dana počne sa 1 – 5 kapi svježe jutarnje mokraće, pa da se drugog dana doza poveća na 5 – 10 kapi, a trećeg dana, isto toliko ujutro i naveče, prije odlaska u krevet. Kada se čovjek navikne, onda on postepeno može da povećava dozu sve do količine za koju smatra da postiže zadovoljavajuće rezultate; tako ta doza može da dostigne i jednu punu čašu!
Vlastita mokraća se može koristiti i u obliku kapi za oči i uši, kao i kod kupanja u kadi. Kapi za nos mogu pomoći kod pročišćavanja nozdrva i oslobađanja od mukoznog iscjetka. Grguljanje mokraće pomaže kod upale grla, a inhalacijom se mogu odstraniti smetnje kod sinusa i respiratorni poremećaji. Kada se proguta, urin ima laksativno i diuretično dejstvo, tako da pročišćava digestivni trakt.
Dr John Armstrong (autor knjige The Water of Life) naglašava i prednosti masaže urinom. On tvrdi da se dejstvo ostvaruje mnogo brže kod onih koji se kupaju ili masiraju svojom vlastitom mokraćom. On to preporučuje kod ozbiljnijih oboljenja, jer se urin apsorbuje kroz kožu a bjelančevine koje se nalaze u njemu na taj način izbjegavaju kontakt sa želudačnim sokovima, koji mogu smanjiti njihovu djelotvornost. Na taj način, urin takođe djeluje kao izvanredno kozmetičko sredstvo za hidraciju kože i iscjeljivanje raznih oštećenja na njoj. Za ovaj vid upotrebe, navodno je najbolje koristiti mokraću staru 4 – 8 dana. Miris amonijaka u staroj mokraći nije toksičan nego čak blagotvoran kad se koristi lokalno na koži.
ČESTO POSTAVLJANA PITANJA
Može li žena a pije svoju mokraću za vrijeme menstruacije?
Da, iako su uretra i vagina dva zasebna organa, u menstrualnoj tečnosti ne postoji ništa što može nekome naškoditi čak i ukoliko dođe do njenog miješanja sa mokraćom.
Može li čovjek da pije svoj urin kada uzima neke lijekove?
Odgovor je ukratko – ne, zato što postoji (mala) mogućnost prekoračenja doze određenog lijeka recikliranjem onog njegovog dijela koji biva izlučen uz pomoć mokraće. Međutim, hormoni, vitamini i minerali se mogu slobodno uzimati za vrijeme terapije vlastitim urinom.
U kojim slučajevima se Shivambu Shastra može koristiti?
S obzirom da se ona smatra kao istinska "panacea", za Shivambu Shastra se može reći da je djelotvorna kod preko 175 zdravstvenih poremećaja. Diagnoza tu ne igra toliko značajnu ulogu s obzirom da čovjekov uzorak mokraće perfektno predstavlja njegovo zdravstveno stanje. (…)
Urin se može lokalno utrljavati kod većine hroničnih zdravstvenih poremećaja na koži, kao što su akne, ekcemi, psorijaza, gljivične infekcije, rane, ujedi insekata, opekotine, pa čak i gangrena.
Interno, za ovu terapiju se smatra da je djelotvorna kod liječenja AIDS-a (pošto se antitijela HIV-a nalaze u urinu) kao i kod raka, sindroma hroničnog zamora (chronic fatigue syndrome), anemije, svih vrsta bolesti urinarnog trakta, prehlade i gripa, kandide, dijabetesa, probavnih poremećaja, žutice itd. Naučno je dokazano da je terapija vlastitom mokraćom djelotvorna kod infekcije polio virusom i kod tuberkuloze. Isto tako, neki doktori liječe imunološke bolesti kao što su psorijaza, karcinom bazalnih ćelija i astma, inramuskularnim ubrizgavanjem urina.
Zašto u nekim slučajevima terapija urina nema nikakvog efekta?
U nekim slučajeva postoji jedan hronični nedostatak jednog ili više minerala u organizmu čovjeka i u takvim slučajevima ti minerali nisu zastupljeni ni u njegovoj mokraći; u tim slučajevima čak i ako se generalno stanje kod tih osoba može popraviti, dešava se da jedan određeni problem ostaje i dalje isti. Na primjer, čovjek koji pati od dijabetesa će možda morati da uzima hrom kako bi pospješio korištenje šećera od strane ćelija, a vanadijum za pospješenje stvaranja insulina. Takva jedna potporna terapija može da bude potrebna da bi se izlječio dijabetes ili bilo koji drugi problem u vezi šećera u krvi, koji se ne može riješiti samom terapijom uz pomoć vlastitog urina.
ZLATNA BUDUĆNOST
Iako je mnogo pažnje usmjereno na mnoge od elementa urina kao i njihovom medicinskom korištenju, još uvijek nije sprovedeno jedno sveobuhvatno istraživanje urina, kao jedne cjeline koja se može terapeutski aplicirati.
Više od 600 naučnika, od kojih mnogi vjeruju da se čovjekovim urinom može tretirati sve, od ćelavosti pa do raka i AIDS-a, sastali su se u februaru 1996.g. u mjestu Goa, u Indiji, na Prvoj Svjetskoj Konferenciji o Auto-Urinarnoj Terapiji. Druga Svjetska Konferencija o Auto-Urinarnoj Terapiji održana je u Njemačkoj 1998.g.
Ovo su sigurno znakovi da Shivambu Shastra počinje da cvjeta u cijelom svijetu, da su ljudi spremni da preuzmu odgovornost za svoje vlastito zdravlje i da su spremni da prevladaju svoje vlastite predrasude, otvarajući svoju svijest za prastare duhovne istine.
U ovim vremenima, kada se trudimo da pronađemo načine za liječenje na jednom dubljem nivou, od veoma velike važnosti je da uzmemo u obzir Šivambu Šastru i prihvatimo je kao jednu dokazanu i duboko djelotvornu metodu za postizanje zdravlja na nivou našeg tijela, uma i duha.
Нема коментара:
Постави коментар